 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
|
UTVA 75
|
|||||||||||||||||||||||||||||||
|
Pred kraj šezdesetih godina u Jugoslaviji je postojala potreba za novim avionom za osnovno školovanje vojnih i civilnih pilota, vuču jedrilica u aeroklubovima i eventualnu borbenu uporabu u sastavu postrojbi tadašnje Teritorijalne obrane. Predstavnici poljske zrakoplovne industrije ponudili su Jugoslaviji suradnju u projektiranju i proizvodnji serije lakih aviona. Kako su naglašavali buduće opremanje sa tim avionima zrakoplovstva Istočnog bloka, jugoslavenska strana je pristala na suradnju i formirala grupe stručnjaka iz većine tvrtki koje su bile uključene u zrakoplovnu industriju. Međutim budući je tijekom pregovora zaključeno da posao ipak neće biti tako velik, suradnja je krajem 1973. sporazumno prekinuta. Projekt novog školskog aviona za vlastite potrebe povjeren je stručnjacima iz Instituta mašinskog fakulteta, Vazduhoplovno tehničkog instituta, Prve petoletke i Utve pod vodstvom ing. D. Dimića.
Prototip potpuno metalnog dvosjeda sa neuvlačećim podvozjem, niskokrilne konfiguracije, koji je dobio ime Utva-75, prvi let izveo je tijekom svibnja 1976. Nešto kasnije završen je i drugi prototip kod kojega su zakivke oplate bile upuštene zbog mišljenja po kojem bi na taj način bile poboljšane letne karakteristike. Oba prototipa usporedno su ispitivana u Vazduhoplovnom opitnom centru u Batajnici. Tijekom ispitivanja utvrđeno je da sistem upuštenih zakivaka na drugom prototipu ne pridonosi značajnije poboljšanju letnih karakteristika, a kako je u proizvodnji kompliciraniji za serijsku izradu izabran je prvi prototip. Serijski izrađivani primjerci u tvornici Utva-Pančevo neznatno su se razlikovali od prototipa.
Preobuka nastavnika letenja na novi avion izvršena je u Vazduhoplovnoj vojnoj akademiji u Zadru tijekom 1980., a iste godine na ovim avionima započelo je školovanje vojnih pilota. Utve-75 su dodjeljivane i Vazduhoplovnom savezu Jugoslavije. Pošto se avion pokazao upotrebljiv za osnovno školovanje vojnih i civilnih pilota nastavljen je njegov razvoj izradom četverosjedne verzije koja je označena kao Utva-75A. Prototip je poletio u svibnju 1986., a prvi puta je javno prikazan na velikom sajmu zrakoplovstva u Zagrebu iste godine. S ovom verzijom namjeravao se napraviti proboj na zapadno tržište lakih civilnih aviona, pa je zbog zahtjevnijih standarda u pogledu visine buke Utva-75A opremljena sa tišim ispušnim sistemom (umjesto četiri ispušne cijevi koje su izlazile iz otvora uz prednju nogu podvozja ugrađene su dvije na bočnim stranama trupa). U ovoj namjeri se nije uspjelo, a avion je uništen 1999. tijekom NATO-vih napada na Jugoslaviju. Jedan primjerak opremljen je superkritičkim aeroprofilom krila GA-W81 i označen je kao Utva-78. Prema nekim izvorima avion je imao vrlo loše letne karakteristike. Osim toga za potrebe različitih vrsta zaprašivanja u poljoprivredi izrađena je jednosjeda Utva-75 AG11 sa jačim motorom Lycoming IO 540-L-1 snage 225 kW i trokrakom elisom koja također nije serijski izrađivana.
Iako je teško doći do točnog podatka o broju proizvedenih Utvi-75 pretpostavlja se da ih je proizvedeno oko 140 komada (u različitim izvorima ovaj broj varira). Raspadom Jugoslavije i nastankom novih država na njenom nekadašnjem području Utve-75 nastavile su letjeti u novim zrakoplovstvima Hrvatske, Slovenije, Makedonije, SRJ i Federacije BiH. Posebna priča o Utvama-75 mogla bi se ispričati o njihovoj upotrebi u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu tijekom Domovinskog rata 1991-1992. Osim što su po prvi puta nakon dugogodišnje uporabe dobile šarolike kamuflažne sheme bojenja, na njima se eksperimentiralo i sa ugradnjom različitih vrsta naoružanja pod krilima (raketni lanseri, strojnice...). Iako avion prema izjavama pilota koji su na njemu letjeli nema posebno dobre letne karakteristike za osnovno školovanje pilota može dobro poslužiti, a najbolji dokaz toga su Utve-75 u sastavu HRZ koje i nakon više od deset godina dobro služe svojoj osnovnoj namjeni. Tehnički podaci:
MAKETE:
|
|||||||||||||||||||||||||||||||
 |
