 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
|
HAWKER "Yugoslav" FURY MK II
|
|||||||||||||||||||
|
Nakon dolaska samo 3 primjerka (od ukupno 6 kupljenih po ugovoru) lovca Hawker Fury Mk.I za potrebe zrakoplovstva Kraljevine Jugoslavije, 1934. godine naručena je nova serija tih aviona, ali je pritom zahtijevano da budu opremljeni s jačim motorima. Zbog neodlučnosti u odabiru snažnijeg motora ugovor o novoj kupovini potpisan je tek 3.listopada 1935. Izabran je motor Rolls-Royce Kestrel XVI od 745 KS. Nažalost, u to vrijeme ovaj avion je već bio pomalo zastario. Jugoslavenski Fury Mk.II se dosta razlikovao od britanskih. Imao je nepoduprte noge stajnog trapa, te mnogo bolje aerodinamički oblikovan hladnjak pod trupom. Pored toga dobio je mogućnost nošenja dva dodatna mitraljeza u kontejnerima pod krilima. Jugoslavenski Fury Mk.II bili su najbrži serijski građeni Fury-i.
Od Hawkera je zatraženo odobrenje za licencnu proizvodnju u Kraljevini Jugoslaviji. Nakon odobrenja proizvodnje posao je povjeren tvornicama Ikarus i Zmaj u Zemunu. Ikarus je proizveo ukupno 24, a Zmaj još 16 tih aviona. Prije ustupanja proizvodne dokumentacije na zahtjev predstavnika zrakoplovstva Kraljevine u Hawkeru su izvršene određene izmjene na avionu. Zbog jačeg motora ugrađena je elisa većeg promjera, kao i više noge stajnog trapa. Zbog ovih izmjena narušena je stabilnost aviona pri vožnji na zemlji. Stoga je pri sletanju često dolazilo do podizanja repa i postavljanja avion na nos ili čak prevrtanja na leđa. Ovo se događalo samo na avionima proizvedenim u Kraljevini, a ne i na primjercima proizvedenim u Hawkeru. Primjerci iz Hawkera bili su precizno centrirani, što nije bio slučaj kod primjeraka iz Ikarusa i Zmaja, kojima su naoružanje i oprema naknadno ugrađivani. Nakon preraspodjele težine u avionu i snižavanja stajnog trapa za 15-20 cm, ti problemi su kasnije uklonjeni. Avion je opremljen drvenom dvokrakom elisom Schwartz, fiksnog koraka, proizvedenoj u Rogožarskom. Maksimalna količina nošenog goriva iznosila je 301 litru. Opremljen je radio stanicom Telefunken 276F dometa 50 km. U prednjem gornjem dijelu trupa ugrađena su dva mitraljeza Browning FN kalibra 7,92 mm, a postojala je mogućnost nošenja dodatna dva mitraljeza u kontejnerima pod krilima. Trupni mitraljezi imali su spremnik od 500 komada metaka. Prvi pristigli Fury Mk.II uključeni su u sastav elitnog beogradskog Šestog lovačkog puka. Nabavkom modernijih lovaca, Fury Mk.II prelaze u zagrebački Četvrti lovački puk. Tijekom 1940. ovi lovci prešli su u sastav niškog Petog lovačkog puka. U ožujku 1940. operativno je bilo samo 30 Fury-a Mk.II. U travanjskom ratu Fury Mk.II aktivno su sudjelovali u sastavu Petog lovačkog puka. Iako potpuno zastarjeli uspjeli su postići poneku zračnu pobjedu zahvaljujući samo izuzetnoj hrabrosti pilota. Raspadom Kraljevine Jugoslavije jedan primjerak ovog aviona dospio je u sastav zrakoplovstva Nezavisne Države Hrvatske. Njegova daljnja sudbina nije poznata.
Bojanje i označavanje: U početnom periodu ovi lovci su bili cjelokupno bojani srebrnom bojom. Oznake državne pripadnosti nalazile su se na oba krila, s donje i gornje strane. Na repu se nalazila standardna zastava zrakoplovstva Kraljevine Jugoslavije. U periodu pred sam rat avioni su prebojani u dvobojnu kamuflažu na gornjim i bočnim površinama (zelena i smedja) dok su donje površine zadržale dotašnju srebrenu boju. Vanjske upornice krila su na donjoj polovici bile kamuflažne, dok je gornja polovica bila srebrna. Istodobno su cijele unutrašnje upornice krila bile u kamuflažnim bojama. Elisa je s prednje strane zadržala boju drveta, dok je sa stražnje strane bila crno obojana. Oznaka državne pripadnosti nalazila se sa gornje strane na desnom krilu, te s donje strane na oba krila. Eskadrilski broj na trupu bio je bijele, a registracijski brojevi crne boje
|
|||||||||||||||||||
 |
