Tvornica Rogožarski željela je vojnom zrakoplovstvu Kraljevine Jugoslavije ponuditi relativno jeftin akrobatski avion utemeljen na njihovoj prethodnoj konstrukciji tj. dvosjedom visokokrilcu SIM-X, a koji bi omogućio obuku i trenažu pilota-lovaca u postrojbama. U odnosu na svog prethodnika SIM-XI dobio je nešto manja krila, kompenzatore na krilcima kako bi se poboljšalo upravljanje po nagibu, te rasplinjač (karburator) za leđni let. Sama konstrukcija trupa je nešto pojačana a uklonjeno je drugo sjedište. Konstruktor aviona Simo Milutinović ing. započeo je radove na novoj konstrukciji tijekom 1937. godine, a već u siječnju 1938. poletio je prototip. Nakon tvorničkih ispitivanja avion je predat Opitnoj grupi vojnog vazduhoplovstva u Zemunu. Do sredine ožujka 1938. program ispitivanja je uspješno završen. Komanda vazduhoplovstva otkupila je prototip, ali nije naručila serijsku proizvodnju. Od nje se kasnije odustalo jer se smatralo da postojeći školski avioni R-100 i PVT, na koje su također ugrađeni karburatori za leđni let, mogu poslužiti za obuku u akrobatskom letenju.

Drvena konstrukcija aviona bila je gotovo identična SIM-X. Ugrađen je sedmocilindrični motor Bramo SH 14a snage 150 KS, opremljen sa rasplinjačem za leđni let i obložen sa NACA prstenom. Drvenu elisu konstruirao je ing. Milutinović. Dva spremnika goriva nalazila su se u trupu i krilima. Spremnici u krilima punili su se samo prilikom preleta sa uzletišta na uzletište. Izrađeni prototip ostao je u sastavu Opitne grupe, a na njemu su letjeli samo probni piloti. Sudjelovao je i na aeromitinzima. Iz sačuvanih arhivskih filmova vidljivo je kako su akrobatske mogućnosti tog aviona, bile na razini ostalih aviona te namjene. Nakon kapitulacije Kraljevine Jugoslavije u travnju 1941. godine, avion je neoštećen došao u posjed Njemačke armije. Predan je na uporabu Zrakoplovstvu Nezavisne Države Hrvatske. Tijekom 1942. nalazio se na Sarajevskom uzletištu Butmir gdje je korišten za šlep jedrilica. Prema izjavama pilota koji su letjeli na njemu u ovoj ulozi nije bio tako dobar kao dvokrilni Fizir FN. Daljnja sudbina tog aviona nije poznata.