Vazduhoplovstvo Kraljevine Jugoslavije početkom tridesetih godina prošlog stoljeća moralo je zamijeniti zastarjele lovačke avione nabavljene u Čehoslovačkoj i Francuskoj. Kako su neki jugoslavenski piloti imali prilike vidjeti Fury, on je od samog početka bio favoriziran za mogući izbor novog lovca. Jedina prepreka pri odabiru tog lovca, bila je njegova cijena koja je bila veća od cijene ostalih kandidata za izbor novog lovca. Sve dileme su riješene nakon što je tvornički pilot Hawkera izvršio propagandni let u Beogradu, u sklopu promocije aviona po balkanskim zemljama. Stoga je Kraljevina Jugoslavija tijekom 1932. sklopila ugovor s Hawkerom o kupovini 6 lovaca tog tipa. Prvi Fury sa jugoslavenskim oznakama poletio je 4. travnja 1932. Isporuka aviona izvršena je lipnju iste godine. Uključeni su u sastav Šestog lovačkog puka. Pritom je na jedan od tih aviona na zahtjev JKV bio ugrađen francuski motor Hispano Suiza 12Nb. Razlog tog eksperimenta bila je činjenica što se taj tip motora već koristio u JKV, te je za njega bila osigurano održavanje, a postojala je i mogućnost dobivanja licence za njegovu proizvodnju. No, letne mogućnosti Furya sa tim pogonom bile su znatno lošije, pa se od njega odustalo, a na taj primjerak je naknadno ugrađen motor Kestrel.

Budući su Fury u JKV smatrani izuzetnim letjelicama, samo najiskusniji piloti dobijali su privilegiju letjeti na njima i to uglavnom u svečanim prilikama. U srpnju 1932. na brzinskoj kružnoj utrci održanoj iznad Švicarskih Alpa prvo mjesto osvojio je jugoslavenski Fury Mk I leteći prosječnom brzinom od 323,5 km/h, s kojim je pilotirao kapetan Zlatko Šintić. Taj avion bio je opremljen sa aerodinamički oblikovanim pokrovima glavnih kotača stajnog trapa. Međutim oni su u praksi tj. u postrojbama bili vrlo rijetko korišteni. Prema postojećoj arhivskoj građi jedan od lovaca Fury Mk I letio je još tijekom 1939. kao osobni avion zapovjednika Pilotske škole u Nišu. Nakon dobrih iskustava sa Fury Mk I naručena je od Hawkera i nova serija aviona, na koje je prema zahtijevu ugrađen jači motor i naoružanje. Zbog kašnjenja u odabiru motora, ona je isporučena tek tijekom 1937.godine, kada je taj lovac već bio zastario. Ipak zbog jačeg motora to je bio najbrži serijski Fury, a za njega je dobijena i licenca, pa je određena količina aviona izrađena u jugoslavenskim tvornicama Zmaj i Ikarus. Budući se ta verzija razlikovala od britanskih primjeraka, označen je kao Hawker Yugoslav Fury Mk II. Nakon travanjskog rata, jedan primjerak tog lovca korišten je u Zrakoplovstvu NDH, ali nedostatak podrobnijih informacija i fotografija trenutno ne omogućava izradu njegove makete.

Tehnički podaci: