Uvođenje novih i bržih lovačkih aviona u zrakoplovstvo Kraljevine Jugoslavije polovinom tridesetih godina XX. stoljeća zahtijevalo je i uvođenje novih aviona za osnovnu i prelaznu obuku pilota. Standardni školski avion u to vrijeme, bio je dvokrilac Fizir FN. Inžinjer Sima Milutinović je početkom 1936. godine, u tvornici Rogožarski izradio projekt školskog visokokrilca SiM-X, opremljenog zvjezdastim motorom Walter NZR od 120 KS. Prototip je završen početkom 1937. godine. Avion je bio skladnih oblika i dobrih aerodinamičkih osobina. Tvornička ispitivanja pilota vojnog zrakoplovstva uspješno su završena, pa je Komanda vazduhoplovstva otkupila avion i odmah ga uputila u Prvu pilotsku školu na nastavak ispitivanja. Avionom se lako pilotiralo, sletao je i poletao sa malih površina, a preglednost iz kabine je bila dobra.

Bojanje i označavanje:
Prototip SiM-X imao je trup obojan u crvenoj (cinober) boji. Poklopac motora i manja površina trupa iza njega bili su obojani bijelom bojom, kao i traka koja je završavala na kormilu pravca. Krila i repne površine obojani su srebrnom bojom sa napadnim bridom u crvenoj (cinober) boji. Na kormilu pravca ucrtana je standardna plavo-bijelo-crvena zastava. Registracija YU-PDY, crne boje, nalazila se sa donje i gornje strane krila.

-----------------------
MAKETE:
Makete Rogožarski SIM-X u omjeru 1/72  proizvodi tvrtka L&M Resin Kits. Izrađena je u resin tehnici od poliuretanske plastike. Pakirana je u kolor kutiji sa sastavnicom i samoljepljivim dekalima. Makete imaju negativnu panelizaciju, a sastoje se od ukupno 32 dijela.
Detaljnije informacije o maketama možete dobiti na e-mail: tihomir.likso@inet.hr
Models of Rogožarski SIM-X in 1/72 can be ordered via this e-mail.
-----------------------

Zbog svega navedenog Komanda vazduhoplovstva je od Rogožarskog naručila seriju od deset aviona, koji su isporučeni krajem 1937. Druga serija od deset aviona isporučena je sredinom 1938. Serijski primjerci su se neznatno razlikovali od prototipa. Dobili su dublji NACA prsten oko motora sa aerodinamički bolje oblikovanim izbočenjima na njemu. Prototip i još tri primjerka iz serijske proizvodnje ustupljeni su jugoslavenskom Aeroklubu, gdje su korišteni i za vuču jedrilica. Ovi avioni sudjelovali su na nekoliko natjecanja sportskih pilota. U početku su korišteni samo u Prvoj pilotskoj školi, ali poslije su dodjeljivani i drugim pilotskim školama, trenažnim eskadrilama, dok je jedan primjerak ostavljen u Opitnoj grupi u Zemunu. Početkom rata većina ih je uništena. Jedan primjerak je došao u sastav Zrakoplovstva NDH (reg.7301), a uništen je krajem 1943. Prema sačuvanim fotografijama može se zaključiti kako je i Italija došla u posjed najmanje jednog primjerka u letnom stanju.

Konstrukcija aviona
Trup: drvene konstrukcije ovalnog presjeka prekriven ljepenkom sa vratima na lijevoj bočnoj strani
Krila: drvene jednodijelne konstrukcije sa dvije remenjače i čeličnim zategama unutar istih, u središnjem dijelu ugrađen spremnik za gorivo kapaciteta 116 litara
Repne površine: čelične varene cijevi presvučene platnom
Pogonska grupa: zvjezdasti motor Walter NZR snage 120 KS i drvena elisa tvornice Rogožarski